Usprkos činjenici da se dio interkulturalnog učenja odvija izvan škole, škola je jedan od najjačih čimbenika koji utječu na stvaranje interkuturalnih društava.
U prošlosti je obrazovanje bilo zasnovano na socijalnoj ravnopravnosti i školi za sve. Danas je glavno pitanje: kako se ophoditi s različitostima? Kako prepoznati i priznati kulturne razlike, a u isto vrijeme promovirati pravu kulturnu integraciju i cjeloviti razvoj naših učenika prvo u školi, a kasnije u društvu?
Škola ima dvostruku ulogu – odgoja i obrazovanja. Ona mora osigurati maksimalni razvoj svih svojih učenika i omogućiti promoviranje kulture otvorenosti prema drugima. Izravno interkulturalno iskustvo u školi može se iskoristiti u cilju povećanja poštivanja različitosti i unaprijeđenja interkulturalne osjetljivosti.
U današnjem društvu nije dovoljno samo pravno urediti viziju škole koja aktivno promovira interkulturalno učenje, ono što je potrebno jest da vizija bude stvarno i provedena kroz programe mobilnosti učenika, obuke profesora i kroz inicijative za promjenu svijesti stanovništva.
Ukoliko u našim školama ne želimo stvoriti siromašnu jednoobraznost koja je zasnovana na segregaciji i elitizmu, interkulturalna edukacija bi trebala biti jedan od osnovnih ciljeva svih hrvatskih škola.