Usprkos činjenici da se dio interkulturalnog učenja odvija izvan škole, škola je jedan od najjačih čimbenika koji utječu na stvaranje interkuturalnih društava.

U prošlosti je obrazovanje bilo zasnovano na socijalnoj ravnopravnosti i školi za sve. Danas je glavno pitanje: kako se ophoditi s različitostima? Kako prepoznati i priznati kulturne razlike, a u isto vrijeme promovirati pravu kulturnu integraciju i cjeloviti razvoj naših učenika prvo u školi, a kasnije u društvu?

Škola ima dvostruku ulogu – odgoja i obrazovanja. Ona mora osigurati maksimalni razvoj svih svojih učenika i omogućiti promoviranje kulture otvorenosti prema drugima. Izravno interkulturalno iskustvo u školi može se iskoristiti u cilju povećanja poštivanja različitosti i unaprijeđenja interkulturalne osjetljivosti.

U današnjem društvu nije dovoljno samo pravno urediti viziju škole koja aktivno promovira interkulturalno učenje, ono što je potrebno jest da vizija bude stvarno i provedena kroz programe mobilnosti učenika, obuke profesora i kroz inicijative za promjenu svijesti stanovništva.

Ukoliko u našim školama ne želimo stvoriti siromašnu jednoobraznost koja je zasnovana na segregaciji i elitizmu, interkulturalna edukacija bi trebala biti jedan od osnovnih ciljeva svih hrvatskih škola.

Mladi i interkulturalno učenje, izazovi s kojima se suočavaju!

Suvremena kultura naglašava ubrzan razvoj, snažne osjećaje i brze rezultate odajući dojam da svijet čini slijed intenzivnih i slučajnih događaja, a ne neka vrsta kontinuirane promjene. Ova emocionalna pretrpanost nije u skladu s našom potrebom za racionalnim razmišljanjem. Interkulturalno učenje je stalan proces učenja, sadrži lagan tijek s mnoštvom pauza. Uključuje istovremeno razum i osjećaje, uvažavajući životni značaj oba aspekta.

Tijekom obrazovanja, mladi ljudi uglavnom dobivaju gotove koncepte, pojednostavljena objašnjenja. Mediji i druga sredstva informiranja nameću pojednostavljene informacije koje vrve stereotipima i predrasudama. Interkulturalno učenje se bavi raznolikošću i pluralizmom i sagledavanjem pojave u svojoj složenosti. Otvorenim pitanjima uključuje razmišljanje o pojavama kao i mogućnošću promjene.

Kada mlade tretiramo kao potrošače, tada na vrh liste prioriteta stavljamo individualne i materijalističke prohtjeve. Na taj način promoviramo jedan specifični koncept slobode: ”samo najjači opstaju”. Profesionalna i ekonomska nesigurnost potiče agresivno-natjecateljsku atmosferu. Interkulturalno učenje u svom fokusu ima ”tebe i mene”, bavi se našim odnosima i solidarnošću, potiče nas da se prema drugim ljudima odnosimo s poštovanjem.

Mladi tijekom adolescencije nalaze na sve manji broj smjernica, životno iskustvo i percepcija realnosti ne daju cjelovitu sliku. Ljudi čeznu za harmonijom i stabilnošću. Interkulturalno učenje se bavi formiranjem i mijenjanjem osobnog identiteta, prepoznavanjem razlike u značenjima, govori o prihvaćanju različitosti.

Kontekst današnjice je veliki izazov za mlade ljude i za Europu, upravo bavljenje ovom temom je više nego neophodno!